14
Čet, Pro
14 Novi članci

RAZGOVOR S MARLJIVIM NJEGOVATELJEM SLAVONSKE IKAVICE Ivan Abibović: Želim sačuvati što više o našem kraju, njegovoj tradiciji, običajima i baštini

Font

-    Moje opredjeljenje za pisanje na ikavici proizlazi iz mog života s ljudima nekog ranijeg vremena, mog odrastanja s njima i mog sjećanja na takav govor koji je nažalost u izumiranju i nestajanju – kaže umirovljeni učitelj Ivan Abibović, autor monografije „O nama i našima, 60 godina DVD Grabarje“, i dvije knjige „Zauvik“ i „Ikavicom i ravnicom“ u kojima prikazuje Slavoniju i život Slavonaca kakav je bio i kakav je sada.

Pisanjem se počeo baviti prije desetak  godina, još  kada je vodio scensku družinu OŠ Dobriše Cesarića "Pajde". Uz slavonski duh, s duhovitim zgodama i umjerenom ironijom, njegovi prikazi nailazili su uvijek na simpatije. Sa članovima KUD-a Požeška dolina priredio je i i četiri DVD-a s prikazom zbivanja i običaja u našem kraju, pisanih na ikavici. Njihov „Jamac“ bio je i na Državnoj smotri Amaterskih kazališnih družina, u organizaciji Ministarstva kulture, u Pazinu.

-    Nije lako pisati, pogotovo ako želite da to bude nešto prihvatljivo. Ali to mi je nekakva satisfakcija, neki vjetar u leđa... – kaže ovaj aktivni umirovljenik, član Udruge pisaca i slikara Požeško-slavonske županije Matko Peić. Ovogodišnje predstavljanje u Gradskom muzeju bio je svojevrsni show. Njegove stihove popratili su  svirci iz Grabarja, a na kraju je Vlado Bauer zapjevao ne samo o Slavoniji, već i „Morgen“, evergreen nezaboravnog Ive Robića. Bio je povod da među ljetnim temama izdvojimo prostor za razgovor.

-    Rekli ste da je o sebi teško govoriti. Vjerujem da Vam je teško izdvojiti što Vam je najveći uspjeh, no ipak…što smatrate svojim najvećim doprinosom čuvanju slavonske folklorne tradicije?
Ako bi dao prosudbu svog doprinosa slavonskoj tradiciji, onda bih istakao upravo svoje opredjeljenje da pišem na mjesnom govoru požeškog kraja – na staroštokavskoj ikavici koliko je to moguće, ne kažem isključivo ali nastojim što više takvih radova ostvariti na ovom govoru ili „šokačkom divanu“. Konkretizaciju takvog nastojanja ostvario sam kroz objavljivanje mojih dviju zbirki pjesama i scenskih prikaza pod nazivom:“ Zauvik“ i „Ikavicom  i ravnicom“. Također sam ovo svoje stvaralaštvo na mjesnom govoru uspio ostvariti i kroz snimanje četiri DVD-a u suradnji s KUD-om „Požeška dolina“ od nazivom: „Čijalo“, „Brlja“, „Jamac“ i „Priše“. O tome kao mom doprinosu hrvatskoj tradicijskoj kulturi mogu spomenuti i sudjelovanje članova KUD-a „Požeška dolina“ na Državnoj smotri Amaterskoih kazališnih družina s igrokazom „Jamac“ u Pazinu 2015. godine kao i zajedno s Katoličkom osnovnom školom i istim KUD-om u austrijskom gradu Welsu u Hrvatskoj katoličkoj zajednici koja broji oko 2000 članova.
-    Osim što ste uložili puno energije u svoj učiteljski staž, sada kad imate više vremena za pisanje, što želite još postići?
Vjerujem da sam ipak najviše dao u radu u školi sa djecom, a sad kad sam u mirovini i imam više vremena posvetiti se pisanju želim kroz svoje zapise u sva tri književna roda (poezija, proza i drama), ostaviti što je moguće više traga o našem kraju, njegovoj tradiciji, običajima i baštini. Volio bih da ovo  moje stvaralištvo ima odjeka u našoj sredini, a i šire. Primjetio sam kad negdje kazujem svoje stihove da i mlađi ljudi sa simpatijom prihvaćaju ovaj govor i teme koje prikazujem sjećajući se vjerojatno kroz to svojih baka i djedova i svog odrastanja u njihovoj blizini.

-    Želite sačuvati staru slavonsku ikavicu, a to nije jednostavno. Osim iz svog sjećanja odakle crpite saznanja, obilazite li one koji još govore ikavicom? Provjeravate li možda svoje iskustvo s etnolozima?
Moje opredjeljenje za pisanje na ikavici proizlazi iz mog života s ljudima nekog ranijeg vremena, mog odrastanja s njima i mog sjećanja na takav govor koji je nažalost u izumirannju i nestajanju. Nisam ni s kim posebno išao na razgovore nego, je to što nosim u sebi iz svoje mladosti, a niti sam se posebno konzultirao s etnolozima i njihovom znanstvenom pristupu izučavanja ovog govora.
Sve se manje susreće ljudi koji govore još tim „šokačkim divanom“, a kao zanimljivost ću navesti jedan primjer iz vremena zimskih školskih praznika ove godine kad me jedna studentica s Filozofskog fakulteta iz Osijeka, inače Požežanka, zamolila da snimi razgovor sa mnom i da okušam govoriti takvom govorom jer im je profesorica zadala da kao seminarski rad snime upravo osobu koja još govori tim govorom. Tako sam ja postao subjekt govora i prenositelj mlađima upravo te zavičajne ikavice.

-    Kako napreduje rječnik ikavice što ste ga svojevremeno najavili? Kome bi on bio namijenjen? Što bi on sadržavao?
Ja nisam sustavno radio na prikupljanju jezične baštine kao istraživački rad, ali sam za svoje stvaralaštvo zapisivao u svoj rječnik abecednim redom mnoge izraze i riječi koje su mi se katkad javile ili bi ih čuo ili na neki drugi način došao do njih. Tako sam zapisao u svojoj bilježnici određeni broj prikupljenih riječi kao rječničko blago koje mi posluži da gdjegdje u pisanju mogu uvrstiti i tu starinsku riječ da ostaje u trajanju i da se ne zaboravi. Ovaj moj skromni rječnik mogao bi poslužiti nekome drugom mogućem znatiželjniku, autoru, ali ja nemam mogućnosti da objavim takav rječnik, a niti je po svom opsegu još dovoljno sadržajan da bi išao kao istraživačko djelo u javnost.

-    Više ne radite samo s djecom, članovi KUD Požeška dolina česti su interpretatori vaših dramskih „zgoda“. Je li s djecom lakše raditi? Ili..
U radu s članovima KUD-a „Požeška dolina“ koa i KUD-a „Poljadija“ Grabarje uvijek sam nailazio na razumjevanje i podršku i na njihovo i odricanje i davanje svog doprinosa u dobrovoljnom i amaterskom radu kao pronositeljima tradicije i kulturne baštine Slavonije u cjelini. Što se tiče rada s djecom tu je odnos bio drugačiji jer sa kroz slobodne aktivnosti-dramsku grupu uvijek pronalazio i prepoznavao sposobnosti djece za glumu, a i oni su kroz taj rad često se mogli i dokazivati i ostvarivati svoje sposbnosti pa mi je rad s takvom učeničkom skupinom uvijek bio zadovoljstvo, a na neki način i njima i meni igra.

-    Kako napredujete, nakon priznanja koja ste svi zajedno u KUD-u  postigli? Nakon četiri CD-a i nastupa na državnoj smotri, radite li što novo?
S djecom više ne radim, ali s oba spomenuta KUD-a, kao njihov član sam aktivno uključen u njihov rad. U KUD-u „Poljadija“ Grabrje već sam šesnaestu godinu za redom voditelj smotre folklora pod nazivom:“Poljadija u srcu“. S  KUD-om „Požeška dolina“ se upravo pripremamo za smotru kazališnih amaterskih družina koja će se održati u listopadu ove godine u Gradskom kazalištu Požega, a o čemu će javnost pravovremeno kroz medije i oglase biti obaviještena. Radim ne za priznanja nego iz srca i duše u želji da ostane nešto kao trag.

-    U čemu najviše uživate,  kad je riječ o čuvanju tradicije?
Uživam općenito u sveukupnoj slavonskoj baštini i ljepoti njene tradicijske kulture i kroz književni rad i kroz nazočnost u njenoj glazbi i plesu kao i u mogućnosti da se negdje i aktivno uključim i na jedan iskreni, otvoreni način veselim i sebe i druge oko sebe ako je to moguće pa tako ne mogu ne spomenuti i moj doprinos u jednom glazbenom sastavu iz Grabarja mojih pajdi pod nazivom „Šljivova grana“. Oni su uglazbili neke moje pjesme sa humorističnom podlogom koje su kao takve prihvaćene i bivale objavljivanje i prenošene putem Hrvatske televizije i Hrvatskog radija i drugih televizijskih kuća u Hrvatskoj. Kroz takva druženja čovjek se raspoloži, opusti i udalji od nažalost često surove stvarnosti.

Pripremila: Branka Starčević Tesari
Foto:  B. Starčević Tesari, privatna arhiva, internet

Vrijeme

Pozega Croatia Cloudy, -1 °C
Trenutno stanje
99%     6.4 km/h     33.288 bar
Prognoza
ČET Min: 0 °C Max: 9 °C
PET Min: 4 °C Max: 12 °C
SUB Min: 1 °C Max: 6 °C
NED Min: 0 °C Max: 4 °C
PON Min: 0 °C Max: 3 °C
UTO Min: -1 °C Max: 3 °C
SRI Min: -1 °C Max: 2 °C
ČET Min: -2 °C Max: 3 °C
PET Min: 0 °C Max: 4 °C
SUB Min: 0 °C Max: 5 °C
Desna kolumna Banner - Puma
Desna kolumna Banner - nitko ne smije biti sam

lutrija