20
Pet, Lis
21 Novi članci

POGLED U PROŠLOST Kazimir Raspudić, branitelj iz Jakšića - "Bila mi je čast što sam sudjelovao u Oluji i kad bi danas trebalo, išao bih opet"

Font

-Nije bilo slavlja jer nije bilo vremena za to Tih dana mi je bilo najteže upravo to što nismo imali vremena ni jesti, ni piti. Ni flašu piva nisi stigao popiti a kamoli slaviti – ovako je prve dane kolovoza prije 22 godine i pobjedu hrvatske vojske u Oluji ukratko opisao jedan od sudionika akcije iz Požeštine Kazimir Raspudić. U to vrijeme Kazimir je bio pripadnik specijalne jedinice policije "Trenk", točnije zapovjednik raketno-topničke bitnice te postrojbe.

Prije rata Kazimir je živio u Bosni a kad se zaratilo, pristupio je Hrvatskom vijeću obrane. Nakon pada Bugojna njegova obitelj se odselila u Jakšić gdje su imali rodbinu koja se u taj kraj doselila iz Rame još 1958.godine. Kazimir je u Bosni ostao do kraja 1993.godine a onda je i on došao u Slavoniju i 1994.godine se pridružio 'trenkovima'. Zajedno s njima prošao je pakračko ratište, pa dubrovačko, sudjelovao je u "Bljesku"...

-Prije akcije "Oluja" nas osmorica smo išli u izviđanje terena na Velebitu, u mjesto Dokozice, da vidimo gdje bi se moglo postaviti naše naoružanje. Odabrali smo položaje povoljne za djelovanje i vratili se u našu bazu u Trenkovu. Ja sam tada već znao datum početka akcije, rekao mi je načelnik topništva Josip Turkalj, ali sam morao šutjeti o tome i nikome nisam smio reći. Suborcima sam kazao da se pripremamo kako bi bili spremni ako će možda biti akcija – započeo je svoju priču Kazimir.

Ratko Mladić im pobjegao za 5 minuta

Zapovijed da njihova bitnica ide na položaje na Velebitu, pričao je dalje, dobili su 30.srpnja. Položaji su bili na oko 1700 metara nadmorske visine i tamo su se već nalazili karlovački specijalci. Naoružanje im je na Velebit prebačeno helikopterima a oni su se najprije vozili da bi potom išli pješice. - Hodali smo pola dana po Velebitu, to je stvarno najteži teren koji može biti. Uz našu bitnicu, kao što sam već rekao, tamo su bili i Karlovčani a zadatak nam je bio pružiti podršku pripadnicima Antiterorističke jedinice Lučko i Alfama iz Zagreba, te gospičkoj specijalnoj, zadarskoj i rječkoj policiji. Oni su bili pješaštvo. Na brdo smo došli 31.srpnja i ujutro počeli postavljati naoružanje. Ja sam potom 2.kolovoza dobio zapovjed da dođem u Karlobag gdje ću dobiti zadatke koje moramo izvršiti. Tamo je bio Turkalj i obavještajac Ante Šoljić. Dakle, naš pravac djelovanja je bio na liniji sv.Rok – Lovinac a prvu paljbu smo imali 4.kolovoza kada je akcija i krenula. Ispalili smo nekoliko raketa u 5 sati ujutro i to je dalje trajalo negdje do 10 sati. Tada su već pale prve neprijateljske linije. Onda je stigla nova zapovjed, rečeno je da dolaze helikopteri a pravac nam je bio Medak i Gospić. Nakon toga smo se vratili u pravcu sv.Roka, mjesto Korač, i djelovali smo prema Gračacu gdje smo došli 5.kolovoza oko 10 navečer i tu smo prenočili. Ujutro oko 3 sata 6.kolovoza zauzeli smo položaj Cvetkovići blizu Gračaca i potom dobili zapovijed za novi pravac djelovanja prema selu Bruvnu. Popodne smo tamo ušli i saznali da nam je Ratko Mladić utekao za pet minuta! Iz Bruvna smo djelovali u pravcu Udbine i Mazina a, kad je to 'leglo', 7.kolovoza smo se stacionirali u Mazinu. Dalje je pravac išao prema Donjem Lapcu kojega smo zauzeli 8.kolovoza, odatle je premještaj išao u Boričevac blizu granice s BiH i tu smo trebali djelovati prema Kulen Vakufu i Uni. Otpor je cijelo vrijeme bio jak, sustigli smo kolone koje su bježale jer je to bio pravac kojim se povlačio neprijatelj. Civili su već bili otišli ranije a iza njih su se povlačili četnici. Bilo je strašno naporno jer, u tih par dana devet puta smo mijenjali položaje i prešli smo između 350 i 400 kilometara – ispričao je dalje Kazimir.

Nije bilo poginulih i ranjenih 'trenkova'

Pripadnici "Trenka" u bazu u Trenkovu su se vratili 10.kolovoza i tu se odmarali dva dana. Ni tu nije bilo slavlja jer se već trebalo pripremati za slijedeću akciju, odnosno za povratak na teren odakle su se tek vratili. - Najprije smo išli u akciju oslobađanja Bihača a potom je slijedilo čišćenje terena oslobođenog u Oluji. Bili smo stacionirani u Gračacu i odatle smo ponovo sve pješice prolazili – dodao je Kazimir.

Inače, da je pao Knin, Kazimiru i njegovim suborcima javio je načelnik topništva. Naravno, bili su sretni a još sretniji su bili i zbog toga što u Oluji nitko nije poginuo niti bio ranjen. - Bila mi je čast što sam sudjelovao u Oluji i kad bi danas trebalo, išao bih opet – jasan je i sada nakon 22 godine Kazimir.

Kažimo na kraju da su Kazimirovu ekipu na Velebitu za vrijeme Oluje činila njih šesnaestorica a preostalih petnaest su: Tomislav Posavac, Dario Finek, Zoran Faktor, Denis Hoffmann, Ivica Krpan, Željko Gorjanc, Josip Bilmez, Zvonko Blatančić, Dalibor Sečkar, Marijan Ivanagić, Marko Bubnjić, Robert Pejović, Drago Hrvat, Mario Mašić i Bernard Čukac. Svima čestitke i hvala uz današnji praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja.

TEKST:V.Milković

FOTO:H.Kusik i arhiva K.Raspudić

 

Vrijeme

Pozega Croatia Clear (night), 17 °C
Trenutno stanje
58%     11.3 km/h     33.593 bar
Prognoza
PET Min: 6 °C Max: 24 °C
SUB Min: 7 °C Max: 21 °C
NED Min: 10 °C Max: 20 °C
PON Min: 8 °C Max: 11 °C
UTO Min: 8 °C Max: 13 °C
SRI Min: 5 °C Max: 11 °C
ČET Min: 2 °C Max: 13 °C
PET Min: 2 °C Max: 15 °C
SUB Min: 4 °C Max: 15 °C
NED Min: 5 °C Max: 17 °C
Desna kolumna Banner - Puma
Desna kolumna Banner - nitko ne smije biti sam

BANOVAC BANNER 2017