26
Sri, Srp
17 Novi članci

POGLED U PROŠLOST 25. obljetnica razmjene logoraša iz logora Bučje. Zvonko Jurić - "Rekli su: Zapjevaj jednu ustašku ili ću te zaklati"

Font

Na današnji dan prije 25 godina na Gavrinici u Pakracu obavljena je razmjena zatočenika logora Bučje koji su, nakon što je Hrvatska vojska u oslobodilačkim akcijama tijekom prosinca krenula prema tom četničkom uporištu, bili prebačeni u Staru Gradišku. Svake godine u znak sjećanja na taj datum, kao i sve koji su stradali u logoru, uz spomen obilježje u Bučju održava se prigodna komemoracija.

 

Među zatočenicima logora najviše je bilo vojnika i civila s pakračko-lipičkog područja, ali i nekolicina stanovnika Požeštine. Jedan od njih je i Kaptolčanin Zvonko Jurić.

 

Prije 25 godina Zvonko je radio u "Papuku", a tog kobnog 3. rujna s kolegom Tomislavom Čevapovićem išao je kamionom u Zagreb. 

 

- Cesta za Gradišku nije bila u to vrijeme zatvorena, a mi smo vozili meso u Zagreb. Na povratku smo vršili uslugu za našu "Požežanku", odnosno prevozili smo za njih u Požegu 3 tone kvasca i neke začine. U Sastavcima nas je zaustavila skupina maskiranih ljudi, imali su one 'fantomke' i ja sam u prvi mah mislio da su naši. Još pitam Tomu: Što ovi rade ovdje? Ali, ispostavilo se da su imali dojavu da mi vozimo kvasac, odnosno kako oni kažu – germu, i dočekali su nas. Taj dan je iz Papuka otišlo pet kamiona i svi su normalno prošli, bio je čak i jedan novi kamion sa 7 tona junetine, ali nikog nisu zaustavili samo nas. Očito su imali dojavu iz Papuka, 'peta kolona'... – započeo je svoju priču Zvonko.

 

Mučna vožnja do Bučja

Njemu i kolegi, nastavio je, četnici su zavezali ruke i oči i potom ih prebacili u jednu hladnjaču. Dugo su se vozili, pa su ih ponovo preselili u šumarijski kombi prije nego su došli na odredište. Trajalo je to satima ali ne bez neugodnosti.

- Njih je bilo petorica i u jednom trenutku smo stali. Onda su počele priče:Vi Hrvati nas ubijate..pa pitanja odakle si, što si..I mene jedan od njih zamijeni s nekim i veli da sam bio u Jakšiću kad se HDZ osnivao. Kažem mu da nisam a on opet: Jesi. Ajde ti nama zapjevaj jednu ustašku pjesmu. Kažem mu da ne znam nijednu a on mi onda stavio nož na grlo i počeo viklati: Zapjevaj jednu ustašku ili ću te zaklati! Pitam ga ponovo, što smatra pod ustaškom pjesmom i nek kaže koju da pjevam, a on opet ponavlja kako će me zaklati.Imam i ožiljak na grlu jer..ja sam se izmicao kako me počelo bockati a on mi vračao glavu nazad. Na kraju sam rekao da neznam niti jednu ustašku pa, ako hoće, neka me kolje. Nato jer jedan drugi dodao: Ajde, ako neće svoju, pjevat će našu. Kažem mu: Što da pjevam kad ne znam koju. Nato će on: Ajde pjevaj ono "Ko to noćas kroz Topolu prođe, čini mi se da je Karađorđe. Nije Đorđe ne može da prođe, svud su straže đenerala Draže"..Ja to otpjevam, a on će: Ajmo sada u duetu. Prsa i glava mi mokri, usta suha...a oni se cere ko konji. Nekoliko puta smo tako stajali i morali im pjevati prije nego smo konačno došli gdje smo trebali – ispričao je dalje Zvonko.

 

Život u 'radnoj grupi'

Po dolasku u Bučje Zvonka i Tomislava su četnici smjestili u jedan podrum, još su bili zavezani i nisu znali gdje se zapravo nalaze. Tako su proveli noć a sutradan su ih odveli na ispitivanje. Prethodno su ih vezali lisicama. 

 

- Pitaju nas: Jeste li gladni? Kazali smo da jesmo i onda su nam dali krumpirovu čorbu. Pita me jedan: Jel znaš gdje se nalaziš? Kazao sam da ne znam a on odgovori: u Staroj Pazovi!..i onda je krenulo ispitivanje o tome gdje je garda, tko je u gardi..dobili smo i batina. Sad sam mogao i vidjeti te ljude, dvojicu - trojicu sam znao izviđenja, jedan je od njih bio strađar na KPD-omu – dodao je Zvonko.

 

Nakon ispitivanja Zvonko je prebačen u jednu prostoriju gdje je bilo 50-ak ljudi i tada je saznao gdje se zapravo nalazi. U danima koji su slijedili, bio je u 'radnoj grupi' što znači da je po logoru obavljao razne poslove: istovarao je municiju, hranu, čistio kanalizaciju, cijepao drva...u logoru je ostao do 13.listopada i u tom periodu je izgubio 23 kilograma.

 

- Mi koji smo bili u radnoj grupi još smo dobro i prošli jer smo mogli jesti jabuke kojih je bilo okolo. Oni koji su stalno bili zatvoreni za dva mjeseca su izgubili i po 30 kilogrema. Nas su, inače, tamo zvali 'germa' i sjećam se jednom, bio je neki Žarko Timarac, veli: De, zovite onog 'germu' nek ponese stvari. Ja došao a on pita: Misliš da ćeš ići kući? Pita i kako se zovem, odakle sam? Kažem mu:Iz Požege. Baš iz Požege, pitao je dalje? Velim mu da sam zapravo iz Kaptola, a on opet: Jel' slavite tamo Petrovo i Marinje? Odgovorio sam da slavimo a on će: Bio sam tamo i na Petrovo i na Marinje. Bio je korektan..i neka Stana, radila je u kuhinji. Došla i pita da li smo gladni? Onda nam je donijela dvije šnite kruha, svaka joj čast. Gore je bio i neki Martinović, načelnik milicije, fakultetski obrazovan, kao i Timarac, i on mi je jedan dan rekao da će me pokušati razmijeniti za njihove. Pitao je i da li bi htio ići raditi u Cikote na farmu krava i nek razmislim o tome..., al' neki ljudi u logoru su rekli da ne idemo da će nas ubiti u šumi, da neki koji su otišli nisu se vratili... Tako sam mu poslije rekao da želim ostati gdje jesam. Inače, u logoru su najgore prolazili oni koji su bili u gardi i oni koji su imali iskaznice HDZ-a. Ja sam tada bio već u HDZ-u, ali sam u novčaniku uvijek nosio samo novce. Da je došao netko i prepoznao me, loše bih se proveo – ispričao je još ponešto iz svog logoraškog života Zvonko.

 

Nakon logora – u 123.brigadu!

Prisjetio se također i kako se, nakon 41 dan, prvi puta okupao. U potoku.

 

- Radili smo u Cikotama, rezali smo drva a oko nas stražari. Bio je potok, mi radimo a oni peku slaninu, imali su i graha...Bio sam prljav nakopn toliko vremena, svi zajedno u jednoj prostoriji vršimo i malu i veliku nuždu...i pitam jednoga da li se mogu okupati. Rekao je da mogu, jedva sam dočekao, svukao sam se...i tu noć sam spavao kao beba – kazao je Zvonko.

 

Kada su krenule razmjene, a bilo ih je nekoliko, Zvonko je razmijenjen nakon čega je tri mjeseca bio na bolovanju. Potom je, početkom 1992.godine, otišao u 123.brigadu, u 4.bataljun. Po završetklu rata, iako je 30-postorni invalid, nije otišao u mirovinu nego se vratio u svoju bivšu firmu. I danas radi u "Papuku" a redovito odlazi i na susrete logoraša u Bučje.

 

- Dok smo bili gore, znali smo što se otprilike zbiva kod nas. Niz hodnik gdje su nas držali, možda metar udaljeno, bio je stražar i redovito su slušali radio. Onda popodne, kad budu vijesti, čujem: Iz Nove Gradiške se javlja Vladimir Fajgl. Kad sam otišao iz logora, rekao sam: Da mi je otići kod njega... Više nije živ, al' to mi je posebno ostalo u sjećanju, njegova izvješća – zaključio je Zvonko.

 

TEKST: V.Milković

FOTO: H.Kusik

Vrijeme

Pozega Croatia Djelomično oblačno (dan), 23 °C
Trenutno stanje
49%     11.3 km/h     33.153 bar
Prognoza
SRI Min: 13 °C Max: 26 °C
ČET Min: 13 °C Max: 24 °C
PET Min: 15 °C Max: 29 °C
SUB Min: 17 °C Max: 30 °C
NED Min: 18 °C Max: 32 °C
PON Min: 19 °C Max: 34 °C
UTO Min: 21 °C Max: 36 °C
SRI Min: 22 °C Max: 36 °C
ČET Min: 20 °C Max: 31 °C
PET Min: 20 °C Max: 32 °C