20
Pon, Stu
11 Novi članci

POGLED U PROŠLOST Željko Samardžija – 25 godina od Božića kada je oslobođen okupirani dio Požeštine

Font

Na Božić prije 25 godina oslobođena su posljednja sela okupiranog dijela Požeštine, Kamenska i Mijači, a na današnji dan 1991.godine pripadnici 123.brigade su ušli i u zloglasno četničko uporište Bučje. Na spomen-obilježju u tom selu danas su položeni vijenci u znak sjećanja na poginule branitelje te zatočenike logora koji je tamo postojao od kolovoza 1991.godine.

O akcijama u kojima su oslobođeni okupirani dijelovi Požeštine govorio nam je umirovljeni brigadir Željko Samardžija koji je u to vrijeme bio na dužnosti pomoćnika 123.brigade za operativno nastavne poslove.

*Kada se saznalo da će krenuti oslobodilačke akcije u prosincu?

-Nismo mi saznali, mi smo to isplanirali a prva akcija je bila "Gradina".123.brigada je formirana negdje 15.listopada a kada smo brojčano narasli do te razine da možemo početi provoditi oslobodilačke operacije, mi smo ih i pokrenuli. U "Gradinu" se išlo sa ciljem da skratimo liniju obrane i oslobodimo ljudstvo za druge akcije. Postojao je ogroman teritorij od Brestovca do Orljavca koji je trebalo držati i mi smo pošli 'skratiti ga'. To smo odradili s novogradiškom brigadom, skratili smo liniju obrane i oslobodili 300-400 ljudi koje smo onda koristili na drugim mjestima. Odmah iza toga je slijedila "Sokolina". Kroz tu akciju smo se morali iz kotline 'podići' na brdo ali smo se morali podići tako da kontroliramo cestu prema Voćinu, odnosno prema Zvečevu. Jedina prava lokacija za to su bili Vgrhovci jer, kad se digneš gore na Vrhovce, tamo ima plato gdje se mogu ukopati kvalitetni položaji i odatle te više ne mogu poterati nazad.

*Tko je to sve planirao?

-Mi u 123.brigadi, zapovjedništvo brigade i zapovjednik Crnjac. Naravno, i zapovjednici bojni su bili uključeni. Ja sam bio pomoćnik za operativno-nastavne poslove, zapovjednik Crnjac i zamjenik smo davali ideje kud se treba ići, mi smo razrađivali u operativi a onda su ostali načelnici rodova i struka davali svoj doprinos.. Znači, veza, topništvo itd. Ovisno od koncepta koji je prihvaćen.

*Koliko je ljudi išlo u te oslobađajuće akcije? Dio je vjerojatno, ostajao čuvati položaje.

-Ja stalno govorim ljudima da smo mi u 123.brigadi već onda djelovali kao NATO organizacija . Dakle, u nekakoj klasičnoj vojnoj organizaciji kao JNA šalju se bojne po određenim pravcima... međutim, mi smo od prve operacije, u napadnim operacijama, imali namjensku organizaciju. To je bila obaveza jer smo imali čvrstu crtu koju nismo smili napustiti, mogli smo ju samo 'omekšati' malo. Znači, dio ljudi sa crte izvući, poslati naprijed prema neprijatelju a ako ne uspijemo, vraćamo se na crtu, a ako uspijemo, idemo na novu crrtu. Znači, od cijele brigade po mojim procjenama u svim napadnim operacijama sudjelovalo je jedno 600 ljudi. Dakle, iz tri bojne, svaka bojna je izvukla po 150 do 180 kvalitetnih ljudi koji su mogli ići u pješački napad, topništvo je to maksimalno podržavalo, oni su bili u svim akcijama. I, moram reći, 90 posto svih zapovjednika je tu bilo, od zapovjednika desetine do zapovjednika bojne, svi su tu bili.

*Da li je na putu do Kamenske, gdje su se vosile najžešće borbe, bilo otpora neprijatelja?

-Naš je koncept u akcijama bio po 'sistemu ljevka' a to znači:izbjeći maksimalno direktni udar, ići zaobilazno iza neprijatelja ali ne zatvarati obruč da bi se kompletno uništio i zarobio, nego da mu se ostavi ljevak za bježanje. To je najbolje za naše ljude jer, zna se da i mačka kad ju čuko stjera u čošak, onda je najopasnija. Borbe su bile ali ne velike. Koristili smo i faktor iznenađenja jer nismo imali dovoljnu topničku pomoć. Nismo imali dovoljno municije za kvalitetnu topničku pripremu a to znači 'polupati sve'. Zato smo išli uvijek pješački u tišini. Onog trena kada se počelo pucati mi smo već bili iza njihovih linija i to je uvijek dovodilo do toga da je u kratkom vremenu, u par sati, to bila totalna vježanija. Rasulo. Jer, tamo gdje je neprijatelj bio najčvršće ukopan a to je frontalno, tu ga nitko nije ni dirao. Tako je bilo kod Vrhovbaca – mi smo izbili s lijeve i s desne strane iza sela, cestu nismo presijecali ali smo ju već kontrolirali i oni su otišli. Kamensku je bilo najteže osvojiti, to teren diktira. No, onog trena kada smo se mi oko Kamenske već probili prema Bučju, kada smo prošli iza Kamenske, ona je oslobođena.

*Borbe za Kamensku su trajale više dana, kako je 'pala' odluka da se ide u konačno oslobođenje baš za Božić?

-Logika je bila ta da, kad smo mi krenuli više ne stajemo. U bivšoj vojsci to se zove 'gonjenje' a NATO snage to danas zovu MOMENT. Znači, onaj moment kad je neprijatelj pokrenut sa svojih položaja i kad je on u nekakvom povlačenju, kad se ne može organizirati, njega se mora svaki dan pritiskati. Tako da smo mi u tom vremenu jednostavno išli dan po dan, dan po dan.. i tada je pala ideja da ne stanemo na Božić jer bi stajanje na Božić dovelo upravo do toga da se oni konsolidiraju i učvrste, pogotovo u Kamenskoj koju je vrlo teško bilo uzeti. Ona je samim svojim položajem takva da ju može braniti 50 ljudi protiv 5000 napadača. Međutim, kad je 'pukla' Kamenska, odmah iza toga smo onda išli i do Bučja dok se nismo spojili sa 127.brigadom. Nakon toga je 123.dobila zapovjed da stane i da počinju pripreme za odlazak u istočnu Slavoniju.

*Pričalo se tada da je bila ponuda za Badnjak neprijatelju da se predaju al' su odbili ne vjerujući da ćete krenuti na njih na Božić.

-Ne, ne. Oni su slušali radio Požegu, imali su i svoje informacije iz ovog dijela ali, nismo mi u to vrijeme imali s njima nikakve direktne kontakte. Ali, kasnije smo čuli kako su bili 100 posto uvjereni da će u vrijeme Božića doći do zaustavljanja naših napada i da ćemo kasnije krenuti dalje. S druge strane, mi smo se žurili i zbog toga jer smo već u tom trenutku znali da se priprema nekakvo Sarajevsko primirje i znali smo da, gdje stanemo, tu ćemo i ostati pa smo požurili što više toga osloboditi

*Kako su borci reagirali kad im se reklo da se za Božić nastavlja s akcijama, da li su bili iznenađeni?

-Ne, ne. Sve je bilo u pogonu i jedino što je bilo zanimljivo tada je to što se 123.kupala u kolačima jer su sve žene poslale kolače. Mogu reći osobno da nisam čuo nikoga da bi mu uopće bilo u primisli da zastane na Božić Jer, svaki dan je bio napredak i to je ljude jednostavno oduševljavalo. Inače, ja sam u to vrijeme isto bio u Kamenskoj i preko Kokića koji je bio zadužen za suradnju s teritorijem, poslali smo informaciju da 123.čestita svim žiteljima tadašnje općine Božić sa informacijom da je zadnje selo u tadašnjoj općini oslobođeno.

*Bilo je kolača na pretek, dakle, moglo se i proslaviti...ili?

-U ovom borbenom dijelu ljudstva nije bilo proslave. Za Novu godinu je bilo već nešto drugo jer smo se tada već spojili s drugim i tako je Stara godina prošla u ozračju proslave i opuštanja.

*Kako je bilo kada ste došli u Bučje?

-Zatekli smo prazno selo i ogroman krater. Sve je oko njega bilo u ruševinama, međutim, nismo se mi dugo zadržavali tu jer smo odmah smo išli prema Španovici i prema Kamenolomu gdje smo se spajali sa 127.brigadom. Međutim, taj trenutak je prošao uz pozdravljanje i idemo dalje vidjeti tko što treba odraditi. Jednostavno, bili smo u poslu. Nema se kad slaviti i opuštati. Ljudi kad me pitaju za emocije, mogu reći - one dolaze tek poslije kad se sve stiša.

*Što reći za kraj sada s odmakom od 25 gosina?

-Ekipa 123.brigade bila je prilično mlada. Kad su kod nas dolazili ljudi izvana naisu mogli vjerovati kad sjedneš u zapovjedništvo brigade jer, od Crnjca, Farkaša, mene, Vukasa.... sve je to bila ekipa između 30 i 40 godina i to bliže 30. Osim toga, nismo imali neke školovane oficire koji su to vodili tako da smo se mi tu dosta dobro ponašali. Danas, nakon velikih iskustava s NATO snagama, shvaćamo da smo mi u onom trenutkiu već imali taj način djelovanja i razmišljanja kakvo oni imaju danas. Znači, sjeda se za stol, iznose se ideje, o njima se raspravlja, prigovara , sve se radi dok se ne donese odluka..Onda se odluka provodi. Dok je JNA sustav bio takav da je 'gazda' tražio provođenje odluke, nitko ništa nije smio prigovoriti, osim dodati pohvalu nečijoj ideji.Kod nas je bilo prilično žestokih prigovora dok se nije definirao onaj dio koji svi mi želimo i tu je upravo bila najveća naša vrijednost jer su ljudi osjećali da rade ono što oni žele, ne što im netko zapovijeda i u tom trenutku misli da je najpametnije.

TEKST:V.Milković

FOTO:H.Kusik

Vrijeme

Pozega Croatia Većinom oblačno (dan), 2 °C
Trenutno stanje
89%     6.4 km/h     33.627 bar
Prognoza
PON Min: 0 °C Max: 8 °C
UTO Min: 0 °C Max: 12 °C
SRI Min: 5 °C Max: 12 °C
ČET Min: 4 °C Max: 13 °C
PET Min: 6 °C Max: 13 °C
SUB Min: 3 °C Max: 12 °C
NED Min: 5 °C Max: 11 °C
PON Min: 3 °C Max: 9 °C
UTO Min: 2 °C Max: 7 °C
SRI Min: 2 °C Max: 8 °C
Desna kolumna Banner - Puma
Desna kolumna Banner - nitko ne smije biti sam

lutrija